Uz pomoć oka putem svetlosne stimulacije dobijamo vizuelne informacije iz spoljašnjeg sveta. Ono je poput fotografskog aparata gde svetlosni zraci sa objekta koji posmatramo započinju prelamanje na prednjem prozirnom delu oka, nalik sahatnom staklu zvanom rožnjača, prolaze kroz bistru tečnost prednje očne komore, usmereni kroz zenicu, kružni otvor na dužici, koja poput blende na aparatu propušta adekvatnu količinu svetlosti. Zraci se ponovo prelamaju u očnom sočivu i nastavljaju put kroz staklasto telo, prozirni gel nalik na belance koji ispunjava očnu jabučicu, fokusirajući se jasno na mrežnjači, u centru jasnog vida zvanom žuta mrlja. Ako bi oko opet posmatrali kao fotografski aparat, tada su mrežnjača i makula film koji beleži sliku nastalu svetlosnom interakcijom. Tako projektovanu sliku posmatranog objekta iz makule, pretvorenu u električne signale, vlakna vidnog živca dalje prenose u mozak gde se oni interpretiraju i “vide” kao slika.
To znači da su oči samo prijemnici, a mozak zapravo vidi. Naše oči su samo početak procesa viđenja.
Za dobar vid su potrebne zdrave oči i zdrav mozak, očuvani nervni putevi i bistar um. U moždanom centru za vid akumulira se naše vizuelno iskustvo tako da se svi razlikujemo po bogatstvu iskustva već viđenog.